Tbilisi: Magija Kavkaza

Tbilisi

Osvajali su ih Persijanci, Mongoli, Otomani, Rusi… Bukagije svojih gospodara bi lomili kroz tri milenijuma svog bivstvovanja. Autentičnost jezika se gotovo ni za dlaku nije promenila u 1.000 godina stare ere i u ovih novih 2.000 posle Hrista. Razumeli bi oni te tadašnje ljude, svoje pretke, veruju ovi današnji. Treća su država sveta koja je hrišćanstvo usvojila kao zvaničnu religiju, a danas njom dominira istočna ortodoksna crkva. Egzistiraju na granici istoka i zapada. Ne onoj umišljenoj delnici koja zapravo i ne postoji na Balkanu, već na pravoj razdvojnici što separiše Evropu od Azije. Ili Aziju od Evrope. Gruzija, zemlja koja dodiruje nebo i oblake.

Let iz Dortmunda do Kutaisija zahteva svoja 04h plus još 30min. Ptica Wizz Air-a je bila voljna da nas dvojicu prebaci do jednog od najstarijih gradova Evrope i nazad, uz nadoknadu od 440€. U odnosu na Tbilisi, Kutaisi je zapadniji grad, bliži svakako svakoj destinaciji odakle god da poletite iz Evrope u nameri da posetite Gruziju. Aerodrom je mali, nov i moderan. Lepo je uvek kada sletimo negde gde nismo bili i doživimo progres pri prvom kontaktu sa tom zemljom. Davoru je ova poseta zapravo druga u šet meseci, meni prva. Na izlazu iz terminala se nalazi autobusko stajalište. Odatle smo, čak iaoko je prošla ponoć, uhvatili bus koji će nas odatle prebaciti u glavni grad. Cena karte je vrlo korektna, 50 GEL-a za obojicu. Jedan € vredi 2,7 GEL-a (gruzijski Lari). Autoputem vožnja traje oko 4 sata ali smo se mi vozikali još dva sata pride zbog radova na putnoj mreži.

U 7h smo bili u Tbilisiju. Grad od 1,6 miliona stanovnika spava u to vreme. Potpuna suprotnost u odnosu na sva naseljena mesta u Nemačkoj gde su gotovo svi budni i aktivni u tim sitnim satima. U Muensteru gde živimo, posle 19h pomišljamo da su svi nekuda izbegli. Nakon 21h grad je mrtav. Mi nismo jutarnji tipovi; odmah smo znali da prestonica Kavkaza živi noću i da je sazdana po našoj meri. Uklesan između planina, izrastao iz talasa masiva, Tbilisi leži na nadmorskoj visini između 380 i 770 metara. Izležava se na obalama reke Kura okrunjen citadelom Narikala Fortress. Plamen nacionalnog jedinstva neguje spomenik Majka Gruzije na obodima same tvrđave, čuvajući večnu stražu bez sna nad gradom i državom. Ona u jednoj ruci drži mač za neprijatelje, dok drugom nudi vino prijateljima.

Stari grad

A ispod zidina stari grad. Ukrasne ograde terasa i polihromatske fasade, neke od njih vremešne i oronule toliko da ispisuju sopstvene stranice istorije. Divno je videti neke od tih drvenih kuća i zgrada kako još uvek postoje i služe. Tbilisi je grad tornjeva i ništa manje koloritnih restorana i pabova. Prestonica je rušena i obnavljana više od 40 puta kroz vekove. Poput Beograda. Sa Liberty Square se uzdiže pozlaćeni spomenik Svetog Đorđa, a čitava celina ukazuje na potrebu Gruzina da pokažu svetu kako su i oni deo Evrope. Ili je taj spomenik možda delić dokaza, njima samima, da njihova uverenja o pripadnosti imaju sopstveno istorijsko utemeljenje. Sam trg je i autobuska stanica, mesto gde smo uspostavili prvi kontakt sa gradom.

Tbilisi se gradi munjevitom brzinom. Poznati lanci hotela, molovi, biznis centri… Svi artefakti i kompletna novotarija smućkani u jedan kompozit sastavljen od starine i savremenog. Prošlost u suživotu sa današnjim. Ruka pod ruku, noga uz nogu. Par cipela, jedna uglancana, druga otrcana. Mladi Gruzini urbani, dok oni stariji baš i ne mare. Brdovitost grada nas je svakako navela da vijugamo ulicama i upijamo što više. Jer to je ono što mi radimo! Kada smo negde, posebno ako je to prva poseta, a najčešće jeste, špartamo koliko god nas noge nose. Želimo da iskoristimo svaki minut dodeljenog nam vremena. Da vidimo sve, da čujemo i saznamo što više o mestima i ljudima. Da se utopimo koliko god je to moguće, da okusimo, osetimo, da saživimo i bivamo tu sa njima, gde god to bilo, ko god to bio.

Svakom ranoraniocu preporučili bi smo kafu na Meiden Bazar-u. U 7h otvorena je jedna ulična kafeterija, a ritam tišine pospanog grada narušavate samo vi i ulični psi. Smpatični i debeljuškasti četvoronošci briga su lokalnih autoriteta. Grad ih hrani, ali i građani, čipovani su i sterilisani. Tu leži obrazloženje nedoumice zbog čega je većina njih u penzionerskim godinam i zašto nema mladunaca. Ako se neko od vas svetskih putnika plaši ovih lepotica i lepotana, možda bi bilo bolje da ih izbegavate jer znaju da pokažu svoj vatreni temperament. Ti jutarnji sati su možda i najbolji za šetnju obalom reke po keju. To je ono što smo mi svakako iskusili. A ako vam je mrsko da se pentrate do citadele, moći ćete gore i žičarom. Kako dan stari, Tbilisi je življi, zreliji, raskošniji. Poput dobrog vina. Sam bazar je stecište umetnika ali i momaka koji prezentuju svoju nacionalnu muziku i ples, a to je nešto što treba videti, čuti i osetiti. Koliko strasti živi u tim rukama i nogama, a tek u njihovim srcima… Shota Rustaveli Ave bi bila centralna avenija koju krase prelepi parlament, nacionalni muzej, nacionalna galerija, nacionalna biblioteka, opera, balet, teatar,… Cotton rows je boemska ulica, zajedno sa još nekolicionom okolnih paralelnih i poprečnih. Tu su pabovi, restorani i klubovi. Koji da probate? Sve koje možete. Ali nikako, baš nikako ne propustite da konzumirate nacionalno jelo „khachapuri“ i domaću rakiju „chacha“.

Tvrđava se svakako nalazi na brdu. Ispred zidina se sunča veći deo Tbilisija, dok iza nje stidljivo prema gradu škilji botanička bašta. Dve periferije, jedna uzvodno druga nizvodno, uvijaju se lagano u oblik potkovice koja sigurnim koracima okružuje istoimeno veštačko jezero. Rođeno je u sovjetskoj eri kao rezervoar vode i sletna staza za hidroavione, a naziv Tbilisi je dobilo po prestonici tada male provincije ogromne države. Na obali jezera, a na obodima grada, negde na putu kroz stara zdanja stanogradnje i fabrika iz doba brutalizma, uzdiže se monument divovskih dimenzija nazvan Chronicles of Georgia. Kratki teks na alfabetu, ruskom i engleskom jeziku će vam jasno apostrofirati 3.000 godina istorije prelepe Kaspijske zemlje i nacije velikog srca.

O Gruziji

Gruzija je malena država. Ostatak stanovnika, njih još oko 2 miliona, razbacano je po drugim manjim gradovima i selima, uključujući i Kutaisi. Od tri alfabeta jedan je službeni i definišu ga 33 slova. Preostala dva se uče u školama kao kulturno i istorijsko nasleđe. Hvale se i ponose, njima znanim podatkom, da je vino nastalo pre 8.000 godina baš u ovoj zemlji. Takođe, reći će vam da su preteče upotrebe meda, negde u isto vreme kada su počeli da se opijaju pićem bogova. Bilo kako bilo, Gruzini su srčani ljudi, strastveni u svemu što rade, posvećeni turistima, a stekli smo utisak i među sobom. Izuzetno im je bitno kakvu će sliku ostaviti o sebi, a to je misija kojoj su posvećeni tri decenije. Ogroman procenat stanovništva želi u EU i NATO, a i ljudi iz celog sveta žele kod njih. Vrlo su posećena destinacija turistima od Aljaske do Australije, ali bukvalno.

Potencijalni smeštaj

Spavali smo u četvorozvezdastom hotelu Khokhobi u dnu citadele, u blizini trga Meiden. Poznata kupatila Sulfur Bath se nalaze tik uz kaskadni hotel koji leži na litici minijaturnog kanjona, iznad vodopada i potoka, a koji se nedaleko odatle uliva u reku Kura.

Za nas je Gruzija veliko otkrovenje i iznenadjenje. Možda i najlepša zemlja koju smo ikada posetili. Svakako u prvih nekoliko po svojoj egzotičnosti. Masiv Kavkaza je poseban dragulj planete, a ljudi, sirevi i vino planinske državice dugo neće otići u zaborav iz naših srca i sećanja. I sve ovo stalo je u prvi od sedam dana na obroncima evroazijskog orijaša. O preostalih čest možete saznati u nekoliko narednih članaka.

Odgovor

  1. Jarilo Senoviti Avatar

    Divno putovanje!

    Sviđa mi se

Leave a reply to Jarilo Senoviti Odustani od odgovora