„Kad ujarmiš volove, moraš paziti na zavoranj – bez njega sve se klima i ne ide pravo.“
Tragovi prošlih dana
U planinskim selima zapadne Srbije, gde su volovi bili vekovni zamajac poljoprivrednog života, opstala su još jedino sećanja na ubojitu moć spoja volovksih kola i jarma. Zavoranj, čuvar zaboravljenih običaja koji su oblikovali svakodnevicu zabačenih zajednica.
Šta je zavoranj?
Zavoranj je deo volovskih kola koji povezuje zapregu sa jarmom volova. Funkcija metalnog klina je u osnovi praktična: omogućava vuču kola, transport tereta kroz planinske bogaze i povezivanje razbacanih mahala. Bez ovog elementa, kretanje kola bilo bi verovatno nemoguće. Ili bi konstrukcija zaprege bila posve drugačija.
U jednom od članaka bloga Kofer Putolovac možete pročitati i sadržaj koji opisuje zaboravljenu reč „vikač“.
Lokalna upotreba i tradicija
Reč zavoranj je tipičan primer zanatske terminologije koja se prenosi usmenom tradicijom. U selu Rožanstvo, stariji meštani i danas pamte njegovu sekundarnu funkciju, iako je upotreba volovskih kola u svakodnevnom životu gotovo iskorenjena.
U planinskim predelima Srbije, ljudi su vekovima verovali da mogu da utiču na vremenske neprilike. Kada bi kiša predugo padala i ugrožavala useve ili žetvu, narodne bajalice protiv tamnih oblaka bile su deo transcedentnog u životima seljana.
Ti stihovi nisu bili samo pesme – oni su glas zajednice, nosilac vere, nade i kontrole nad prirodom, prenošen sa kolena na koleno.
Od čega se sastoji jedna bajalica?
- repetitivni stihovi i refreni – lako pamtljivi i melodijski
- tekstovi namenjeni za izvođenje na poljima, u štalama ili kod kuće
- direktno obraćanje oblacima ili kiši, gromu ili Suncu, otrovu zmije ili vilama
- imaju mitski priziv, religijskog su karaktera
Primer jedne bajalice
Čuj me, oblaku – ne idi vamo!
Čuj me, kišo – zapovedam ti, stani!
Zavoranj drži – sila nevolju da oduva,
Kola prevrni – da selo nam čuva!
Čuj me, oblaku – vrati se tamo!
Čuj me, kišo – zaustavi se sada!
Zemlja bez blata, žito da zlati,
Nebo milo – Sunce nam vrati!
Kulturni značaj
Zavoranj nije samo deo volovskih kola. To je simbol tradicije, praktičnosti i mudrosti, savezništva čoveka i prirode ali i njihovog sukoba. Očuvanje sećanja na rituale i obrede važno je za nematerijalno kulturno nasleđe.
Iako zavoranj možda i nije više u svakodnevnoj upotrebi, on nas podseća da su mnogi predmeti i alati imali i svoju obrednu ulogu u životima zajednica.



Leave a reply to „Vikač“ – zaboravljena reč planinskih zaseoka Odustani od odgovora